Nije to otok na koji dođete da budete viđeni ili da partijate, nije mjesto gdje možete naići na brdo noćnih klubova i party barova na plaži; to je mjesto gdje idete da biste se odmorili. Čim smo sišli s trajekta i odvozili petnaestak minuta do apartmana, vidjeli smo koliko je otok zelen i pun vode. Iz planina se spuštaju potoci sa pitkom vodom, i ima dosta izvora uz koje su stajališta za automobile da možete natočiti “živu vodu”. Pun je košnica, pčele su svakodnevni gosti na balkonima sa cvijećem, ima ih toliko puno da sam bila presretna da ih vidim. Vrijedni mravi šalju svoje vojske na prag svake kuće, stoga morate paziti na hranu i čistoću da vam ne bi napravili opsadu u kuhinji. Skakavci, bogomoljke, bumbari, svakojaki oprašivači, svjedoče da je otok zdrav i buja vegetacijom. Zeleno unutra, a beskrajno plavo prema van.
Otok je malen, zauzima 380 kilometara kvadratnih u tirkiznom Egejskom moru, sa otprilike 14000 stanovnika, i to vam daje mogućnost da ga proputujete cijelog i razgledate sve ljepote koje skriva. Imate na biranje najljepše plaže, Marble beach; plaža koja je inače kamenolom sa najskupljim mramorom koji putuje na bliski istok bogatim Arapima, Paradise beach, gdje se pješčani plićak proteže pola kilometra i savršena je za malu djecu, Golden beach (nama najdraža) na kojoj možete odabrati želite li iznajmiti ležaljke i suncobran uz bar pa se opuštati ko gospoda ili rasprostrti svoje ručnike na pijesak i izležavati se na “divljaku”.
Giola, predivan prirodni bazen u kojeg skačete i ispipavate koliko vas je strah visine i sa koliko ćete metara skočiti u vodu (kad idete u Giolu obavezno uzmite tenisice jer je spust i uspon težak).
Sve plaže su pješčane i uglavnom se tirkiz proteže u nedogled, nema puno mogućnosti za ronjenje jer nema zanimljivih stijena ni grebena. Osim ako nađete neku skrivenu uvalu među visokim klifovima…onda ponesite masku i disalicu.
U svakom slučaju, ako ste navikli na roadtripanje na godišnjem, imajte tenisice uvijek u autu. Na neke plaže treba prošetati, a ima i uzbrdica i nizbrdica, pa je lakše u prikladnoj obući nego u japankama. 🙂
Ovdje definitivno možete osjetiti šarm Grka. Njima ništa nije teško. Rade od jutra do ponoći, ne postoje smijene, svi rade stalno, i baš sam pratila prodavača u jednoj trgovini… dečko radi od 7-24. Kakav je ujutro, takav je i u ponoć. Uljudan, ljubazan, opušten i fin.
Pizzeria u kojoj smo večerali, Playa de Oro, najbolje je mjesto na otoku sa najboljom ekipom kuhara i konobara. Kroz dan su surferi a poslijepodne otvaraju restoran i rade posao predivno. Flegmatični, nasmijani, sa ogromnim osmjehom za svakog gosta. Kuhinja je vrhunska. Probajte ako se ikad nađete na Thassosu.
Inače, ovisno o vašim željama i ukusima, možete birati od tradicionalne grčke kuhinje do burgera i street fooda. Od halve do mekanih vafla. Sve što vam srce poželi. Ali savjetujem da barem jednom odete u domaću tradicionalnu tavernu i da se najedete lokalnih specijaliteta. Jer janjci i odojci se vrte na svakom uglu. Teško je odoljeti.
I ne zaboravite nahraniti mačke ostatkom vaše večere! Biti će vam zahvalne 🙂
Sa hrane se vraćam u veliko plavetnilo i surferske valove. Ako imate ljubav prema dasci i valovima, idite na Golden beach. Uz malo sreće i dobrog vjetra, uloviti ćete predivne ogromne valove. Sol u kosi, sunce na koži, život na plaži… to je život tamošnje mlađe ekipe. Danas me inače jedan dečko iz Nigerije na plaži pozdravio sa “Hakuna matata”. Pitala sam ga da mi objasni sto to znači, pa kaže “Don’t worry, be happy”. Pura vida, hakuna matata, na tom otoku veselom ljeti i ne tako veselom zimi, to je vječna uzrečica. Jer kažu, život je predivan, takav kakav imaju. Sa osmjehom i za sebe i za vas.
Ostaje nam sol u kosi i sunce na koži, a mi lovimo trajekt za kopno, sa predivnim uspomenama na još jedno ljeto i puno zajedničkih kilometara.
Hakuna matata! ❤️
