Piše: Gordana Foder
U našim je krajevima uobičajeno da se svaki događaj, sretan ili tužan, zalijeva alkoholom. Često i poziv “idemo na kavu” završi gin – tonicom, pelinkovcem, gemištom ili pivom. Ako nešto slavimo – pije se od sreće. Ako se tuguje – pije se zbog tuge. Često povod nije ni važan ni potreban. Jednostavno, život se utapa u alkoholnim pićima.
Stručnjaci kažu da malo alkoholnih pića čak čine dobro našem organizmu. Pa se preporuča čaša vina na dan, pivo (jer obiluje vitaminom B), malo žestokog pića… ali naglašavam riječ MALO.
Osim toga, nije ni svejedno što se pije. Recimo, vina sumnjive kvalitete, koja su grožđe vidjela samo na slici, puna sumpora, sigurno nisu nešto što se preporuča piti. Kad se takvo, najčešće jeftino, vino razrijedi s mineralnom vodom u čuveni gemišt, nakon pete čaše postane ti svejedno što ulijevaš u sebe. Rezultat je najčešće grljenje WC školjke i dozivanje jelena. Za piti takav jeftini kiseliš ili moraš biti alkoholičar ili apsolutno ne imati ukusa i kriterija.
Isti je slučaj i s crnim vinima. Njih se može kupiti od par eura za tekuće smeće do kvalitetnih za desetak i više eura. Alkosu i onome tko se želi utopiti u vinu, miješati ga s coca colom u čuveni bambus takav jeftini surogat vina je skroz OK. Ali pravi uživatelji u vinu radije će izdvojiti nešto više eura i guštati u stvarnom okusu vina. I neće isprazniti flašu, ili butelju, u pola sata. Guštat će par dana po malo.
Žestoka pića? I tu se svašta nađe. Najpoznatiji je gin – tonic, koji se ispija kao fensi cuga. Tu je i mohito, sa svim salatama i blitvom u čaši. Oni koji se baš baš hoće praviti važni naručit će neki whiskey, tek toliko da se vidi: “ima se, može se”. Još k tome, “savršeno razlikuju” jednu od druge marke whiskeya. Moš’ mislit’. Snobizam žešći. Međutim, od svih tih žestica, ništa ne može nadmašiti pravu, zdravu, domaću rakiju, pečenu u kotlu u nečijem dvorištu, od voćki ubranih iz vlastitog voćnjaka. Nećete kupiti domaću rakiju u nekoj trgovini. A ne. Ti ljekoviti napitci čuvaju se u obiteljima kao neprocjenjivo blago. Razmislite, kad ste zadnji put popili čašicu domaće rakije od marelica? Šljive? O rakiji od dunje ili duda ni neću, prije ćete vidjeti jednoroga nego nabaviti takvu rakiju.
Pivo? Uf. Od bljutave vodice koju se naziva pivom pojedinih trgovačkih lanaca a koju možete kupiti za sitne pare do kvalitetnih piva – svega ima. U ovim jeftinim vodicama koje glume pivo slobodno operete noge. Za popiti kvalitetno pivo ipak će vam trebati više eura.
Najgora opcija u cuganju je ipak ta da se djeci u “specijalnim prigodama” dozvoljava “probati” alkoholno piće. Gdje vam je mozak ljudi dragi? Djetetu šteti i najmanja količina alkohola, poglavito ako mu se nudi jeftino smeće od kojeg ste sklepali gemišt.
Pij malo, pij dobro. Lijepo je nazdraviti u krugu obitelji, popiti nešto nakon dobrog ručka ili večere, ali neka to onda bude kvalitetno. Bitna je kvaliteta, ne kvantiteta.
I još nešto… važno… ako pijete – ne vozite. Život je samo jedan. Živjeli.
