Piše: Gordana Foder
Svakodnevno smo izloženi fotkama kojekakvih influencerica, manekenki, glumica, pjevačica… koje su sve odreda žgoljave i neishranjene, pardon – vitkih figura. Kroz medije se nameće standard ljepote u kojem žene nemaju ni grama sala, ni grudice celulita, a umjesto prirodnih grudi imaju silikone. Trbuščić je nepoželjna strava i užas. Pogledamo li fotografije slavnih glumica iz prošlog stoljeća (Merlinka, Sofia Loren, Monica Belucci…) uočit ćemo da su to bile rasne žene. Trend žgoljavosti nametnula je modna industrija, jer, lakše ćete naći odjeću XS nego XXL. Ako se vratimo još dalje u povijest i pogledamo slike i kipove slavnih umjetnika, možemo lako zaključiti da niti jedna današnja mršavica ne bi ušla u uži izbor za model nekom od nekadašnjih slikara. Jer na svim tim slikama su prave, oble žene. Ne kaže uzalud uzrečica: “Bolje da ljulja nego da žulja.”.
No, da se u startu razumijemo, ne govori se ovdje o poželjnoj pretilosti. Pretilost je bolest koja nastaje zbog raznih uzroka. Normalno, zdravo žensko tijelo može si dozvoliti bušicu u nekim razumnim gabaritima, slobodno ima koji viškić kilograma. Mršava (ajde, “vitka”) žena poslije pedesete izgleda bolesno i uglavnom kao mops izborana lica zato što nema masnoće koja bi zatezala kožu. Čast iznimkama.
E sad. Ne znam postoji li žena koja barem jednom u svojem životu nije bila na dijeti. Iako stručnjaci kažu da je za održavanje poželjne tjelesne težine potrebno vježbanje, kretanje i zdrava prehrana, to u većini slučajeva zvuči predugo i presporo. Skidam kapu discipliniranim i upornim ženama koje se toga i pridržavaju. Osobno mi je jedina prihvatljiva tjelesna aktivnost okretanje stranice knjige. Lijena sam. Da. Priznajem. Lakše mi je otići u salon na “crnogorske trbušnjake” gdje će stroj umjesto mene odraditi vježbu. Ja ležim, a stroj mi ubija salo. Mea culpa.
I sama sam bila na ne-znam-koliko dijeta. Zapravo, od kad sam prestala biti žgoljavica od 45 kg sam stalno na nekoj dijeti, zdravoj prehrani, balansiranoj prehrani, nikad u tome uspješna i nikad zadovoljna sama sobom i svojim izgledom. I onda sam zaključila da je ipak najvažnije zdravlje i unutarnji mir. Kome se ne sviđa moj izgled – ne mora me gledati. No, iznijet ću svoja “dijetna” iskustva.
Prva dijeta koju sam isprobala bila je čuvena UN dijeta. Nije to “united nations” dijeta nego bismo je trebali prevesti kao NE dijeta. Zašto? Pa u 90 dana koliko traje (matere ti, cijela vječnost) jedu se točno određene namirnice po danima i zapravo nikad nisi gladan. Drugi se kunu u tu dijetu, ali moje iskustvo je, nakon 90 dana mučenja (ono kad ti dođe 28. ili koji već dan pa si cijeli dan na vodi, a šećer ti u organizmu radi šokove) rezultat je bio: izgubljenih 90 dana. Nisam varala. Pridržavala sam se jelovnika i svih pravila. Uzalud. OK, možda je netko i uspio smršaviti s tom dijetom. Ja nisam.
Obeshrabrena, krenula sam na drugu razvikanu dijetu.
Stay tuned. Nastavit će se.
