Piše: Gordana Foder
Ovih dana, hoću – neću, iskaču mi tekstovi o tome kako je sud poništio odluku o zajedničkom skrbništvu Severininog sina. Pišu, zbog pogreške u proceduri. Am naj! Iskreno, nisam pratila dosadašnju sapunicu oko tog sirotog djeteta kao ni oko Severininog ljubavnog života – apsolutno me ne zanima. Ono što mi sad bode oči i vuče za jezik je ovo objašnjenje “pogreška u proceduri”.
Dakle, u Lijepoj nam našoj, jedan se dječak, jedno mlado biće u najosjetljivijim godinama, svodi na “pogrešku u proceduri”? Ne znam kakva je Severina kao majka ni onaj njezin ex kao otac, ali dijete je u cijeloj ovoj priči obična ping pong loptica koju nitko ništa ne pita. Ovakav postupak birokracije prema djetetu može ostaviti trajne posljedice na njegovu psihu. Je li tko svjestan toga? Uništava se jedan mladi život, ei!
U svojem skoro četrdesetogodišnjem radnom vijeku nagledala sam se svakakvih roditelja. Bilo je helikopter roditelja koji su išli tako daleko da su sina u osmom razredu vozili u školu i iz škole kući udaljenoj svega nekoliko ulica dalje i to u auto sjedalici za djecu. Samo da napomenem, dijete je bilo i fizički i psihički zdravo. I dok su njegovi vršnjaci išli kući s prvim simpatijama, on je u auto sjedalici svezan na zadnjem sjedalu išao s tatom. Zato kažem – bio je psihički zdrav. Je li još uvijek – ne stavljam ruku u vatru.
Druga krajnost kojoj sam svjedočila. Klinca u drugom osnovne tata je nekoliko puta zaboravio pokupiti iz produženog boravka. Zašto? Ha! Kad je učiteljica odvezla na svoju ruku dijete kući, našli su tatu pijanog zemlja – zrak u obližnjoj krčmi.
Pitam se, gdje su institucije i birokracija bili u takvim slučajevima? Uglavnom se dijete dodjeljuje majci prilikom razvoda. Pa bila ta majka i najveća kučka na svijetu, dobit će dijete. Svjedočila sam samohranim majkama kojima ne bih povjerila ni nacrtane ovce da čuvaju, a kamoli dijete. I onda, vrlo hrvatsko sudstvo doslovce otme dijete Severini i dodijeli ga ocu. Kao da je Severina narkić, alkos, prostitutka, socijalni slučaj koji ne može brinuti o djetetu. Ma o čemu pričam, takve žene su već dobivale djecu na skrb. Samo Seve ne može. Zašto? Pa zato što otac djeteta ima love.
Ima i Seve love, ali ona misli da živi u zemlji gdje vlada pravo i pravda pa nije išla s kuvertama okolo. Uzdala se u zakone. E trt Seve. Para vrti gdje burgija neće. Tata Milanče je dao više love da bude podobniji roditelj od tebe. Nema kod nas korupcije. Ima samo podmazivanja.
I tako je mali Aleksandar postao “greška u proceduri”. Kao žena, majka, podržavam Severinu. Jer, svaka od nas sutra može biti na njezinom mjestu u državi gdje je birokracija podmazana kikirikijem važnija od djeteta.
