Piše Gordana Foder
Trač. Ogovaranje. Olajavanje. Definicija: “Trač je isprazan razgovor, baziran na glasinama, najčešće o tuđem privatnom životu. Uglavnom se radi o neistinama ili iskrivljenim istinama, a često izaziva i skandale.” Jedan od sastavnih dijelova ljudske konverzacije upravo je tračanje. Osoba koja trača i ona koju tračaju zapravo se poznaju. Ali nije nužno. Velik broj tračeva ljudi pokrenu iz ljubomore, zlobe, s namjerom da nekog diskreditiraju ili omalovaže. I tako dalje. O traču i tračanju moglo bi se roman napisati u jednom dahu. Bez napora.
Ne postoji osoba na ovome svijetu koja nije bila žrtva trača. Najčešće se žrtve tješe onom “za dobrim konjem prašina se diže”, ali što ako ta prašina ostavlja negativne posljedice i trajnu prljavštinu? Kad se jednom plasira laž ili kleveta, tračanoj se osobi gotovo nemoguće “oprati”.
Uvriježeno je mišljenje da su najviše sklone traču žene. To nije istina. I muškarci su veliki tračljivci, svugdje ih oko sebe možemo naći, ali nekako ne upada u oči evidentno muško tračanje. Osobno sam baš nedavno bila svjedokom kako se osoba na političkoj poziciji služi prljavim i bezočnim tračevima. Muškarac. Intelektualac, recimo.
Gdje se trača? Najčešće se trača na radnom mjestu. Ukoliko se radi o većem kolektivu ili radnoj zajednici, uvijek će se naći suprotstavljene grupice ljudi koje će u svojim kružocima, na kavici ili nekom drugom druženju, ogovarati nekoga (ili više njih) iz kolektiva pritom iznoseći najgnjusnije izmišljotine ili pak iskrivljujući pojedine istinite podatke. Postoje i tračeri zvani “pijetao vjetrokaz”. To su oni koji će jedan dana za neku kolegicu drugoj govoriti: “joooj ta krava, koza, prasica, glupača jedna [ovo zamisliti da se izgovara unjakvim glasom molim] zamisli kaj je napravila…” e da bi nakon svega par dana s tom istom “kravom, kozom, prasicom” osoba bila sljubljena i gurala joj se u anusić iz nekih vlastitih interesa istovremeno koristeći identični vokabular za neku drugu kolegicu / prijateljicu. Što reći nego obično FUJ.
Trača se i na mjestima gdje postoji konkurencija, gdje je ljubomora carica i vladarica. Plac, tj. tržnica je savršeno mjesto za trač. Frizerke su također upućene u mnoge “tajne” i tajne. Šank u nekom kafiću je ne samo ispovjedaonica već i glavni izvor “informacija”. I sva druga mjesta gdje se ljudi (dakle ne samo žene, već i muškarci) skupljaju legla su tračeva.
Najtužniji su tračevi nakon izlaska iz crkve, s mise. Kao da nisu čuli propovijed ili im do mozga ne dopire etička poruka koju vjera uči. Svećenik drumom, tračerice šumom. Ili pak sjede / kleče u crkvi i dok čekaju misu oblajavaju nazočne. I same / sami sebe nazivaju “vjernicima”.
No, ono što netko o nekome govori, više govori o ogovaraču nego ogovaranoj osobi. Tračeve izmišljaju oni koji mrze, šire ih budale, a prihvaćaju idioti. Možda se ove riječi čine teške, ali ne postoje finiji izrazi za osobe koje guraju nosove u tuđe živote. Širenjem i prihvaćanjem trača, pokazuje se nesposobnost imanja vlastitog mišljenja. Umjesto da direktno jedni drugima kažemo sve u lice, konspirativno se izmišljaju i šire glasine.
Nije važno ŠTO je rečeno, važno je TKO je rekao. Kad si u rečenicu posložimo u svojoj svijesti, lakše ćemo i podnijeti trač.
Osim toga, Mirek Krleža je davno napisao: “Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često poštenoljudski izgleda nerazmjerno hrabrije nego da jedni drugima kažu golu istinu.”
Nego, znate li koji sočni trač?
