Piše: Gordana Foder
Rekoše, budi učiteljica, imat ćeš tri mjeseca godišnjeg. Rekoše, budi učiteljica, radit ćeš četiri sata na dan. Rekoše, budi učiteljica, bit će ti zabavno s djecom. Rekoše, budi učiteljica, ići ćeš besplatno na more i izlete. Mala plaća? Ma neee, učitelji su uhljebi na grbači radnog naroda kojem se otima porez da se plati te neradnike prosvjetarske i dobivaju i više nego zaslužuju. Cajke, e one zarađuju pošteno. I tak.
Rekoše. No, je li sve baš tako sjajno bajno kako rekoše? Otkrivat ćemo pomalo tajne i čari prosvjetarskog posla. O plaći nećemo da ne preraste u plaČ. Spremni? Počnimo.
Mit broj jedan: tri mjeseca godišnjeg. Kuku & lele! Predsezona i posezona na moru su mirnije, jeftinije i pristupačnije od sezone. Prosvjetarima su dostupne koliko i kupanje u suzama jednoroga. Učitelji koji nemaju vikendice na moru, rodbinu ili prijatelje s primorskom nekretninom, mogu samo sanjati izležavanje na plaži. Love za apartman, sobu, kamp u sezoni nemaju, a godišnji odmor moraju iskoristiti u jeku iste, u periodu od 10. srpnja do 20. kolovoza (plus / minus koji dan). Nema majci godišnjeg odmora dok traje nastavna godina. Znam znam, sad će paljba: imaju ferije, zimsko prvo, zimsko drugo, proljetne praznike… Aha. Imaju. Učenici. Njihovi edukatori za to vrijeme educiraju sebe (mora se), pišu hrpe administracije (koju ionako uglavnom neće nitko ikada čitati, al’ eto, mora se), dolaze u školice pa makar i reda radi jer nisu na godišnjem, a i što će narod reći. Dakle, lagaše o tri mjeseca godišnjeg. Možda su ta tri mjeseca zipana u onih 30 dana koja je moraju potrošiti sredinom ljeta. Jeftine izlete u proljeće koje nude kojekakve agencije učitelji mogu samo gledati s tugom u očima, toliko su jeftini da si ih i obična učiteljica može priuštiti, ali kad se vide termini – trt! Nema godišnjeg. Ne može! Pa ti budi učiteljica.
Mit broj dva: radit ćeš četiri sata na dan. Ha i ha! Bilo nekad… možda. Današnje učiteljice (OK, one koje drže do savjesnog obavljanja svog posla) drme u školici 5 – 6 solarnih sati plus još par sati doma nad ispravljanjem svega koječega i svačega te nad pripremanjem za nastavu, izradom prezentacija, listića i još raznih drugih svaštarija. Slažem se, ne rade to baš svi. U svakom žitu ima kukolja. Ali većina savjesnih radi. Nerijetko ćete vidjeti učiteljicu kako tegli pune vrećice i torbe bilježnica, radnih bilježnica, kojekakvih ispita, zadaća, sastavaka i sl. kući. I sve to kako bi u miru i tišini doma svoga, kad skuha ručak i odradi kućne poslove, uživala u ispravljanju odgovora tipa: “Što je voda? – Voda je ukusna tekućina.”… “Crkva sv. Nikole Tesle”… “Dani u tjednu su proljeće, ljeto, jesen i zima.” I tako dalje. Ono, ne znaš bi li se smijao ili plakao, gdje se izgubio sav trud koji je uložen u edukaciju tih klinaca, kamo su isparili sati pripremanja i hrpe objašnjavanja? Toliko o slobodnom vremenu. Prosvjetari su jedina profesija koja nosi posao doma.
Mit broj tri: bit će ti zabavno s djecom. No dobro. Nije da je dosadno s djecom raditi. Klinci su najzabavniji posao na svijetu. Ali i niti jedan drugi posao ne može ispiliti toliko živaca kao klinci. Ili njihovi roditelji (koji su najčešće veći problem od djece). Ali, o tome koliko su klinci zabavni drugi put.
Stay tuned.
