Piše: Gordana Foder
Bliže se zimski praznici. Učenici se raduju predahu, učitelji punjenju baterija i sređivanju administracije, a roditelji već sad muku muče što i kamo s djecom. Jer, uobičajeno je da klinci, nakon početne euforije slobodnih dana, nakon nekog vremena počinju uglavnom umirati od dosade. Nije da venu za školom, ali odjednom im se otvori puno slobodnog vremena koje jednostavno ne znaju kvalitetno iskoristiti.
Pretpostavljam da većina učitelja ne ugnjavi klince s nekom suvislom zadaćom preko praznika. Osim one: čitajte, vježbajte bla bla truć koje djeca uglavnom ne doživljavaju. Čast klincima koji zaista troše slobodne dane na gutanje knjiga, lektire i nelektire, međutim, takve se može nabrojati na prste. Danas je djeci knjiga bauk.
Većinom se praznici provode na tabletima, mobitelima, računalima, uz ne baš edukativne igre. Ukoliko padne nekim čudom snijeg, pola dana će se djeca moći zabavljati na igralištima i dvorištima. Ali, je li rješenje ostaviti da većinu dana djecu dadilja tehnika i Internet?
Pa što onda napraviti da se djeci koliko toliko kvalitetno popuni vrijeme zimskih praznika? Postoje razne edukacije i igraonice – radionice. Primjerice, djeca mogu pohađati tečajeve robotike, programiranja, literarnog stvaralaštva… Da, to se plaća. Da, to nije obvezno. Da, to je korisno. Cijena takvih radionica je prihvatljiva ukoliko se uzme u obzir da djeca nešto nauče, da se zabave, da kvalitetno provedu dio slobodnog vremena. Da se druže s drugom djecom. Ako se može platiti kava uz neku cugu u kafiću, zar je zaista jako teško platiti vlastitom djetetu neku neobaveznu edukaciju?
Država je, u zadnje vrijeme, naučila roditelje da sve dobiju besplatno: udžbenike, topli obrok, ponegdje i uslugu produženog boravka u školama. Stoga ne čudi jedan razgovor koji sam načula u trgovini kad se ogorčena majka tužila blagajnici kako je morala kupiti ravnalo sa šablonama geometrijskih tijela jer ravnalo koje je prije kupila nije dobro. Komentar je bio kako današnji učitelji imaju prohtjeve, a ne pitaju imaju li roditelji novaca. Kao da će učiteljica to ravnalo nositi doma. Dakle, ako je nekima problem što moraju kupiti ravnalo, za očekivati je da će im biti problem i platiti djetetu neku radionicu pod praznicima. Međutim, dok je škola obvezna i besplatna, kvalitetne dodatne, a neobavezne, edukacije su slobodno tržište, čisti kapitalizam kojem smo, eto, stremili.
Dakle, drage mame, dragi tate, dragi skrbnici i ini, želite li svojem potomku ispunjene praznike, zanimljive edukacije, zabavu uz učenje, ne štedite na njima. Raspitajte se gdje i kako vaše dijete može provesti dio slobodnog vremena u vašem mjestu i ne budite lijeni. Kad-tad djeca će vam biti zahvalna, a uloženi trud i novac će vam se stostruko vratiti.
Djeca su nam male bombe pametnice. Šteta je ne iskorištavati njihove potencijale i ne ih “tjerati” i poticati da daju ono najbolje što imaju u sebi. A imaju. Ooooo imaju. Neka eksplodira njihova mašta.
